...drench urself in words unspoken
hm...
bilo je vrijeme za novi post... kojeg eo pishem kod stare na poslu... i to zato shto mi doma ne radi komp... mislim, radi komp al ne mogu na net... shto mi praktichki isto i ko da ne radi... odnjeli su mi ga jucher... jedan lik che mi ga sredit... bar bi trebao... ja se iskreno nadam shto prije... osjecham se kao bez ruke il tak necheg, a to postaje vech poprilichno bolesno...
zadnjih dana nekako mi je isho... vechinom... i shvatila sam da imam sreche... bila ja sama kovach iste ili postoji onaj neki gore... meni svejedno...
razmishljala sam o nekim svojim mashtarijama koje sam imala kao klinka... i shvatila kako li sam samo bolesnu mashtu imala hehe... al nije to loshe... uopche...
shkola je konachno pochela zapravo... mislim, uchenje, zadache i to... nazhalost... a bash je bilo lijepo ovako... ne volim ovu rutinu... i toliki stres kojem smo izlozheni svaki dan u toj nashoj dragoj obrazovnoj ustanovi... mogla bi i bez tog... i to vrlo jednostavno... alopet, tak je kak je... ko da ja tu mogu ishta...
eh da... javio mi se dechko kojeg sam ono pitala za band... i nije to bash neshto shto bi se moglo nazvati bandom... prije kao lik s poprilichno puno svojih stvari koji zheli uspjeti... samu mu fali vokal... to bi u ovom sluchaju trebala bit ja... poslo mi je snimke... ok je to... nije loshe... metal neki... nu... valjd... ima i dost elemenata toola... nije to tak loshe, al ono... nije definitivno moj prvi izbor... jednom davno rekli su mi, nikako metal... sviraj rock, punk, ma bilo shta... tamburice, al nikako metal... tak da razmishljam... ne znam... rekla sam i jednom liku koji je kao dj i bavi se mixanjem i tak da mi se javi ak chuje da nekom treba vokal il nesht... reko mi je da zna neke likove... metalce... pa che vidjet s njima... pitat che ih... pa chemo vidit...
mozhda na kraju neshto i ispadne od svega toga iako i ne znam bash... a opet, nikad ne znash...
ma najvazhnije je pokrenuti se... pocheti s nechim... pa ono, ak bude nesht, super, a ak ne... a bar si probo... bar se nechesh muchiti poslije s time shto bi bilo da sam ovo ili ono...
mislim da bi ovo bilo itekako dosta za danas... a i nemam bash shto vishe za rechi... pochet chu blebetat gluposti pa bolje da zavrshim ovo...
bye-bye
24.01.2007. u 16:02
° 2 thoughts of the world ° Print ° # °
onda chekash, chekash, chekash, chekash, chekash, chekash...
Kaj još čekaš, čekaš da ti neko drugi sve da,
Jer ak čekaš, čekaš na, ostvarenje sna,
Onda čekaš, čekaš život umjesto da živiš ga...
Ne znam jel znate tu pjesmu od elementala... al istina je to shto kazhu, zar ne? ja zhelim toliko stvari... i ne mislim na materijalno. zhelim toliko toga probati, nauchiti, a ne mogu... ne stignem... i nemam uvjete... ili pak dopushtenje staraca...
...zhelim tetovazhu... skakati bungee jumping, jednog dana chak mozhda i base... i skakati s padobranom... zhelim nauchit znakovni jezik... i irski ples, kao oni u Lord of the Dance... zhelim nauchit svirat gitaru i bass kak spada... zhelim plesat latinoamerichke... zhelim nauchit crtat... zhelim neki posao, nisht preteshko, zbog shkole i to, al zhelim sama zaradjivat neke pare... zhelim band... zhelim biti doslijedna i uspjeti...
a ovo zadnje i je ono najtezhe...
toliko toga zhelim i shta od tog radim... trenutno nishta... i to je zhalosno... ne radim ono shto zhelim, a niti ono shto moram bash... trebala bih uchiti sad, jer nas pitaju vech, ali evo me tu, piskaram bzvz... trebala bih bar prelistat knjige i to, jer imam natjecanja u ponedjeljak i utorak, ali kako sam krenula ni to nechu napraviti... a stvarno bih trebala...
idem na rodjendan u subotu... kod cure koja je sve ono shto mi zhelimo biti... ustvari, ne sve... ali doba vechina svega... mnogi joj zavide i tu se radja mrzhnja... nekako se osjecham da sam odavno to prerasla... mozhda zato shto ju poznam tako dugo... a mozhda zato shto sam odluchila fokusirati se na sebe i razvijati sebe i ne osvrtati se na drugo... ne znam... ali uostalom i nije tako bitno...
jucher sam napravila prvi korak... jedan dechko je krajem proshle godine trazhio ljude za band i poslala sam mu mail jucher... sad chekam odgovor... mozhda stvarno i bude nesht i jednog dana mi dolazite na koncert hahaha... al ustvari i nije to toliko bitno... bitnije je raditi ono shto volish i nachi svoj neki ispushni ventil, kak ja to zovem... makar zvuchala gore od crknute machke...
Kaj još čekaš, čekaš da ti neko drugi sve da,
Jer ak čekaš, čekaš na, ostvarenje sna,
Onda čekaš, čekaš, čekaš, čekaš, čekaš, čekaš...
19.01.2007. u 10:39
° 4 thoughts of the world ° Print ° # °
somethin' 2 begin with...
...i nije baš neki pochetak...
vech dugo nisam plakala. danas sam pustila suzu. mozhda sam ju predugo drzhala za sebe. nekako mi se dosta toga skupilo. ljudi za koje si siguran da im je stalo do tebe, polako se udaljavaju. "ne mogu danas", "boli me glava" "umor(a)n/a sam"...chujem malo PRE chesto u zadnje vrijeme... a ne zhelim to. nikako.
sad vidim da je istina ono da "tko visoko leti, nisko pada"... ili mozhda ustvari samo ja trazhim previshe.
bila sam u gradu danas. cijelo popodne, da budem preciznija. trazhila si traperice. probala sam bar jedno 20-ak modela. svi su vracheni na policu. trazhim chudo. obuchem traperice i pogledam se u ogledalo. gledam u djevojku za koju ne zhelim da budem ja.
ljudi oko mene kazhu da me vole takvu kakva jesam, ali shto mi to znachi ako ja ne volim sebe? ako nisam zadovoljna sobom? nishta...apsolutno nishta...
mislim da je vrijeme za inventuru... i nema neke veze s novom godinom... jednostavno je vrijeme za promijene... omg...zvuchim kao predstavnik neke politichke stranke uochi izbora... uzhas... mozhda je bolje da ne tipkam vishe... tko zna shto mi josh padne na pamet...
bye-bye
09.01.2007. u 19:14
° 5 thoughts of the world ° Print ° # °
